Iskorišćene maske i rukavice (p)ostaju problem

U vreme pandemije i globalne situacije izazvane virusom SARS-COV-2 poseban akcenat stavlja se na zdravlje stanovništva i suzbijanje daljeg širenja zaraze. U svrhu prevencije prenosa virusa, medicinski stručnjaci definisali su niz smernica za pravilno ponašanje u ovakvoj situaciji, a medju kojima se nalazi i preporuka korišćenja zaštitnih maski i rukavica.

Nažalost, svedoci smo da svuda oko nas, pored postavljenih kanti za otpatke, na ulici, stazama i zelenim površinama, možemo videti bačene iskorišćene maske i rukavice. Opasnost od ovakvog ponašanja leži u tome što ova zaštitna oprema posle upotrebe postaje potencijalni infektivni otpad.

Jedna od karakteristika opasnog otpada jeste infektivnost. Drugim rečima, hirurške maske i rukavice bi trebalo da smatramo potencijalno opasnim otpadom i da sa njime postupamo što je opreznije moguće.

Zakonom o upravljanju otpadom (članom 43.) zabranjeno je mešanje komunalnog otpada sa opasnim. U našoj nacionalnoj hijerarhiji upravljanja otpadom, poseban značaj se stavlja na odvajanje otpada na mestu nastanka kako upravo ne bi došlo do mešanja opasnog i komunalnog otpada. To dalje znači da je, trenutno, odvajanje otpada na mestu njegovog nastanka najbolja mera i alat za upravljanje otpadnim maskama i rukavicama.

Ovo znači da kada uđemo u kuću, osim obaveznog pranju ruku, pravilnog odlaganja nošene odeće i dezinfekcije, naredni korak mora da bude odvajanje maski i rukavica, upotrebljenih papirnih i vlažnih maramica u posebnu kesu, a zatim takvu posebnu kesu sa potecijalno infektivnim otpadom baciti u za to namenjene posebne kontejnere, ukoliko oni postoje. Takvi kontejneri su postavljeni u opštini Gornji Milanovac.

Pošto nije bilo kontejnera iskljućivo namenjenih za odlaganje iskorišćenih zaštitnih sredstava, naša preporuka je da se takva sredstva odlažu u providne kese kako bi radnici komunalnih preduzeća znali da se u njima nalazi potencijalno infektivni otpad.

Po pravilu, medicinski otpad koji je infektivan odvaja se u žutu kesu. Kao pozitivan primer, istaći ćemo grad Čačak koji je obezbedio žute kese za odlaganje otpadnih maski i rukavica licima koja su bila u izolaciji, a kako u dodir sa virusom kasnije ne bi došli i oni koji upravljaju otpadom.

Što se tice odgovornosti komunalnih preduzeća, njihova obaveza bila je da nabave kontejnere za infektivni otpad koji su morali biti jasno i vidno obeleženi, da pronađu i angažuju odgovarajuće operatere koji se bave tretmanom opasnog otpada i da obuče svoje radnike kako se postupa sa potencijalno infektivnim otpadom. Radnici u komunalnim službama se vrlo lako mogu zaraziti.

Značaj pravilnog odlaganja otpada koji nastaje prepoznao je i Institut za javno zdravlje Srbije „Dr Milan Batut” koji je preporučio da iskorišćene maske i nesterilne rukavice za jednokratnu upotrebu, papirne i vlažne maramice (sa ili bez alkohola), ubruse, kao i ambalažu poreklom od sredstava na bazi alkohola za higijenu ruku odlažemo u posebne kese koje je potrebno dobro zatvoriti.

Vanredno stanje = vanredni odlazak na selo ili planinu

Veliki izazov bila je i povećana frekvencija ljudi u onim delovima naše zemlje koje karakteriše manja gustina naseljenosti. Naime, tokom vanrednog stanja, stanovništo iz gradova posetilo je svoje vikendice i kuće u selima i na planinama, i tako iskoristilo duge policijske časove, kao i puno slobodnog vremena za sređivanja vikendica i dvorišta, provođenje vremena u prirodi i na otvorenom. Ovo je direktno uzorkovalo povećanje količina komunalnog otpada i u ruralnim sredinama. Tako je vanredno stanje sada prošlo, a otpad je ostao u prirodi.

Planina Rudnik, vikend naselje.

U Srbiji, veliki problem upravljanja otpadom je i odvoženje otpada iz ruralnih sredina. Takodje, u većini sela u našoj zemlji nije obezbeđen dovoljan broj kontejnera za odlaganje komunalnog otpada, a uz to, njihovo pražnjenje se događa jednom u dve nedelje. Jedan od razloga je to što se generišu male količine otpada, jer su sela slabije naseljena i imaju manju kupovnu moć, a samim tim stvaraju i manje otpada. Međutim, tokom, ali i pre uvođenja vanrednog stanja, primetno je da takva praksa ne ispunjava potrebe stanovništva u ruralnim sredinama kada je u pitanju higijena okruženja i održavanje prostora čistim, a samim tim i zdravijim.

Otpad oko nas, znači i otpad u nama. Zato je potrebno da svi odgovorno upravljamo otpadom.

Nevena Nenadović

Inzenjeri-zastite-zivotne-sredine-logo